Promjene se događaju na više-manje svim razinama života; društvenog i osobnog. Oni koji usmjeruju promjene znaju kako se to čini. Možda će čitatelju čudno zazvučati da je najjače i najefikasnije oruđe i oružje koje se tu upotrebljava govor, odnosno RIJEČI. Tom aspektu suvremene kulturne revolucije bit će posvećeni redci koji slijede. Ostalim se aspektima ovdje nećemo baviti.
Navest ću jedno iskustvo, staro 30-ak godina, koje je mene prvi put upozorilo da se tu radi o nečem što je sudbonosno važno, a kraj čega prolazimo praktično ne zamjećujući ništa.
Priča mi jedan naš ugledni glazbenik, profesor glasovira, kako je imao sjajnog studenta koji je, nakon što je kod njega diplomirao, dobio stipendiju za nastavak studija na konzervatoriju Tchaikovsky u Moskvi. Vrativši se sa studija trebao je u Zagrebu održati jedan klavirski koncert sa Bachovim djelima. Zamolio je svog bivšeg profesora da bi prije nastupa pred njim odsvirao što je pripremio e bi čuo njegovu ocjenu i mišljenje. Nakon što je tako odsvirao jednu Bachovu kompoziciju koja je bila naslovljena određenim stihom iz nekog psalma (Bach ima mnogo takvih kompozicija), pripovijeda profesor, stao je i čekao moje mišljenje. Rekao sam: tehnička izvedba je besprijekorna, ali nije bilo pobožno, manjka pobožnost. Nemalo se začudio i upitao me: "Profesore, a što je to 'pobožno'?"…
Znamo da riječ "pobožnost" pokriva neki sadržaj. U rječniku ovog mladog glazbenika nije bilo te riječi, i dosljedno, nije bilo ni tog sadržaja. Zaključak se nameće sam od sebe; dalekosežan, sudbonosan zaključak: Ukloni riječ, uklonio si sadržaj. Ne daj mu da nauči riječ, onemogućio si mu usvojiti određeni sadržaj. Drugim riječima: sa ili bez određene riječi kojom se imenuje neki sadržaj mentalni profil čovjeka je drukčiji. (Ne gubim iz vida činjenicu da nema 'svaka riječ' jednaku težinu. U govoru su neke riječi samo veznici, prilozi i sl. - ne mislim na njih.)
Važnost govora/riječi za oblikovanje života, osobnog i društvenog, uočili su davno mnogi mudri ljudi; znaju to i danas mnogi. Nažalost znaju to (bojim se) mnogo više oni koji s tom činjenicom manipuliraju na štetu čovjeka i njegovih kulturnih dosega, dok mnogi drugi (mi) to ni ne primjećujemo. Ovaj napis Vam želi pomoći da tu istinu posvjestite, ako je još niste (ili niste dovoljno) svjesni.
Navest ću primjer velikog kineskog kulturnog i socijalnog reformatora Konfucija (551. do 479. prije Krista). Imao je, kažu, šestotinjak principa reformi na kojima je objedinjavao kineski narod. Netko ga je pitao, ukoliko bi mogao provesti samo jednu reformu a sve bi druge morao izostaviti, koju bi proveo? Reformu jezika - rekao je - obnovu pravilnih riječi.
Evo još nekoliko misli i citata mudrih ljudi koji će nam pomoći da shvatimo (u ovom smislu i kontekstu) važnost riječi, a onda i jezika u cjelini.
Filozof Heidegger definira jezik kao "kuću bitka": "Riječi i jezik nisu omot u kojem su stvari zapakirane kako bi njima trgovali oni koji pišu i govore. U riječima i jeziku prvo nastaju stvari i jesu. Iz tog razloga zloupotreba jezika, u praznoj priči, u sloganima i frazama, uništava naš autentičan odnos prema stvarima."
Zaključak je razumljiv: Ako su riječi 'kuća bitka', onda ono što učinite riječima, činite stvarima – zato je propaganda tako moćna. Jednako tako najmoćnije oružje totalitarne države je novi rječnik, izmijenjeni jezik. Nije slučajno da se razne novoformirane grupe, kao sekte i sl. najprije pobrinu za neki svoj specifični žargon.
Ako više nemate riječ, poput slobode ili istine, … onda više nemate niti koncept slobode ili istine. Koncept je kao osoba. Ako ste beskućnik i nemate gdje živjeti, nećete dugo; umrijet ćete. Tako i ako nemate riječ, koncept će vrlo brzo umrijeti. A kada koncept umre, stvarnost umre.
Lingvistički inžinjering - naša društvena stvarnost
G. Orwell je jasno ukazao na nastajanje tzv. novogovora u suvremenoj kulturi. Njegov je zaključak: „Politički kaos povezan je sa propadanjem jezika... vjerojatno se može postići neko poboljšanje ukoliko krenete sa verbalnog kraja.“
Peter Kreeft je to u određenom kontekstu ovako izrazio: "Kontroliraj jezik pa ćeš kontrolirati misli; kontroliraj misli pa ćeš kontrolirati ponašanje; kontroliraj ponašanje pa kontroliraš svijet."
Profesori sa Harwarda Kirk i Madsen su u knjizi "After the Ball" upravo na tim zasadama postavili jasnu strategiju homoseksualizma. Oni će reći „… manipuliranje verbalnim oznakama (riječima i sintagmama) osnova su za sva apstraktna načela koja leže u osnovi naše predložene kampanje." Knjiga je bila svojevrsni priručnik homoseksualcima u njihovoj kampanji u Americi. Koliko je taj način borbe bio efikasan ne treba dokazivati.
Ova problematika nije ograničena samo na područje homoseksualnosti i dženderizma (rodne ideologije) iako je vjerojatno tu najvidljivija - no tek kad ljudi toga postanu svijesni.
U ovoj novonastaloj (i novonastajućoj) kulturi izloženi smo poplavi novih riječi i izraza (sintagmi) od kojih mnoge (namjerno!) nisu jasno definirane pa zbog toga nastaje pravi kaos u glavama. No i mnoge postojeće riječi se redefiniraju, odnosno prazne se od postojećeg, ustaljenog sadržaja i daje im se novi koji se niti ne obrazlaže, nego se kod upotrebe dotične riječi on jednostavno pretpostavlja. Ako se onda dvojica nađu pa razgovaraju koristeći određenu riječ jedan u tradicionalnom značenju, a drugi u nekom drugom, jasno je da prisustvujemo razgovoru gluhih. Samo za primjer parafrazirat ću Antonia Gramshi-a (osnivača talijanske komunističke partije) koji je, promovirajući "kulturnu revoluciju" kako ju je on zamišljao, govorio da se komunisti ne trebaju boriti "protiv" Božića nekakvim administrativnim mjerama, nego da Božiću samo trebaju dati novi sadržaj. (Komunisti ga nisu poslušali, ali zapadni liberali jesu. Vidimo to.) I tako dosljedno kod svega što se ne uklapa u određeni mentalni sklop.
Jasnoća se tu namjerno izbjegava da bi se na određeni način primoralo ljude da svaki sebi "pojasni" određeni pojam. Dakako, svatko to čini drukčije, i uspjeh je postignut: kaos.
Opet za primjer. Kada su na Pekinškom kongresu žena (1995.) predstavnice zemalja iz Trećega svijeta insistirale da im se pojasni pojam gender, predsjednica je u jednom trenutku rekla: "Gender nema definicije niti je treba." Dosljedno, ako se danas na području dženderizma argumentirano suprotstavite nekom pojmu, sintagmi, zaključku…, a vaš sugovornik "nema kamo", reći će vam da imate krivo, jer "to ne znači to". I točka.
Ako ne želimo upasti u koloplet namještenih zamki moramo uvijek biti na čistu što se misli kada se koristi neka riječ, pogotovo kada je ona od životne važnosti. Tu je naime nejasnoća namjerna i ciljana. Ključne su riječi ili nedefinirane, dakle nejasne, ili dvoznačne, čak višeznačne, ili im je tiho i neupadno promijenjen sadržaj, neke su riječi proskribirane, neke su po ukusu «obojene» (redovito negativno), ima i dosta novostvorenih…
Kada je papa Benedikt XVI pohodio Hrvatsku pozdravio ga je predsjednik Josipović i u svom govoru u određenom kontekstu spomenuo kako je on zauzet za obitelj. Čuo sam komentare dobronamjernih ljudi koji su se zbog toga osjećali sretni. Ali nisu znali da obitelj u Josipovićevim ustima ne znači "muž-žena-dijete" nego "obitelj u svim njezinim formama" (kako se to službeno opširnije kaže), a to konkretno znači: bilo tko, bilo s kim, bilo kada, bilo gdje…
Na tom se području susrećemo također sa promjenama određenih riječi i izraza kojima se eufemistički želi sakriti njihova prirodna zloćudnost i na taj način ih zaštititi od protivljenja koje inače same po sebi izazivaju.
Poznato je da u diskusiji onaj tko nametne terminologiju za debatu, gotovo uvijek pobjeđuje. Tako su zagovornici abortusa uspjeli pobijediti u tom ratu, jer su puno ranije, prije početka bilo kakve rasprave o toj temi, umjesto izraza abortus, nametnuli izraz 'pravo na izbor', ili 'slobodan izbor' (free choice). Zagovornici abortusa ispravno su shvatili da će biti puno lakše obraniti apstraktnu ideju koja zvuči pozitivno kao 'izbor' nego neograničeno ubijanje nerođenih beba. Isto tako 'prekid trudnoće' ne podsjeća na ubojstvo.
Izraz "slobodan izbor" uzdignut je do nepovredivosti i svojevrsnog absoluta u etici nove kulture, a u stvari ne znači ništa drugo nego da svaka žena ima pravo odlučiti o životu ili smrti svoga djeteta, kako hoće. Konkretno je dakle istoznačnica s abortusom. Iz samih se riječi međutim dade zaključiti i drugo. No to je samo za slučaj potrebe, da bi se ublažila reakcija na taj izrazito nekršćanski i nehumani stav. Makar koliko glupo bilo, kod mnoštva ljudi to "pali". Tako će naša Predsjednica u predizbornoj kampanji glatko reći: "Ja sam protiv abortusa, ali poštujem slobodan izbor." (a mi ćemo pljeskati, jer i mi smo "protiv abortusa", a što je "slobodan izbor" ionako ne znamo, odnosno 'mislimo da znamo').
Na svim egzistencijano važnim područjima koristi se orwelovski "novogovor" kojemu je osnovna značajka izokrenutost, princip da ništa nije onako kako se kaže, nego obrnuto. Tako je kritika pretvorena u "govor mržnje", cenzura u "zaštitu od diskriminacije", a petljanje države u osobni život pojedinca je "zaštita ljudskih prava", različitost postaje "nejednakost". Različitosti su 'stereotipovi' koji trebaju nestati, jer su "diskriminatorni".
Diskriminacija je posebno važna riječ, koja ovdje znači "sve i ništa", ali se ona može primijeniti gdje i kako se hoće i postaje poluga kojom se može pokrenuti progon bilo koga, na kraju i zbog bilo čega. Pratite li stvarna događanja i društvene procese u Europi uočit ćete da je ova riječ 'alat' koji se gotovo isključivo koristi na području tzv. "rodne jednakosti" (gender equality) koja pak postaje mjerilo napretka i razvitka određenog društva.
Neke se riječi zamjenjuju drugima. Tako se otac i majka mijenja u 'roditelj 1' i 'roditelj 2'. Seksualnost biva zamijenjena sa 'seksualnom orijentacijom'. Da se djeca ne bi morala osjećati kao muško ili žensko u Norveškoj je - mjesto on i ona - izmišljen novi zajednički rod "hen".
Naša je kultura već obilježena
sa preko 2000 novih ili promijenjenih riječi/pojmova koji se ne odnose samo na
područje rodne ideologije nego na razne aspekte društvenog i osobnog života.
Navest ću ih nekoliko (bez tumačenja) radi ilustracije: konsensus, partnerstvo, civilno društvo, nevladine udruge - NGO,
civilno društvo, participativna demokracija, seksualna i reproduktivna prava,
homofobija, prava čovjeka, prava žena,
prava djece, kulturalna sloboda, dijalog
među civilizacijama, emancipacija (žena, djece), dječji parlament, parlament mladih,
tolerancija …
Neke riječi moraju nestati
Treba upozoriti na još jedan izuzetno važan aspekt ovog procesa reprogramiranja društva, ovaj put pomoću istiskivanja određenih pojmova i riječi.
Mnoge su takve riječi već izgubile vrijednost (dekonstruirane su) s tendencijom da nestanu iz globalnog svjetskog jezika. Evo ih pregršt: istina, ljubav, savjest, karitas, muž, žena, roditelji, otac, majka, sin, kći, brat, sestra, osoba, obitelj, zajednica, komplementarnost, identitet, djevičanstvo, čistoća, sram(ežljivost), pristojnost, čednost, sreća, radost, nada, vjera, dobro, zlo, grijeh, trpljenje, žrtva, služenje, autoritet, prijatelj-neprijatelj, narav, hijerarhija, pravda, javno dobro, moralnost, zakon, zapovijed, dogma, misterij, …, navedimo i već spomenutu pobožnost.
Ako vam je ovo teško vjerovati provjerite u školskim udžbenicima vaše djece da li se i koliko ovi izrazi tamo javljaju. Neke ćete još naći, a nekih već uopće nema, premda bi ih trebalo biti kad bi se htjelo da djeca stasaju kao normalni ljudi… Možda će Vam postati jasno i za čim zapravo ide (ili bi htjela ići) i naša toliko razvikana reforma obrazovanja.
Eksperti rodne ideologije razradili su fantastičnu strategiju kako se do cilja dolazi vrlo malim koracima. Na pr. budući da im je cilj istisnuti iz društvene svijesti sve što bi naglašavalo muškost i ženskost (bipolarnost ljudskog roda), oni uvode u zamjenu - gdje god je moguće - rodno neutralne termine. U duhu te strategije riječi muž i žena mijenjaju se u suprug i supruga, gdje muškost i ženskost etimološki uopće ne dolaze do izražaja. Time je učinjen prvi korak. Kad dođe vrijeme supruga i suprugu zamijenit će 'partneri'… Nakon toga?...
Sada se upravo nalazimo pred novim valom termina i sintagmi kojima se želi pripremiti teren za "Veliki reset" društva. Njegovi stratezi znaju da se bez novih pojmova i izraza ne može promijeniti postojeći mentalitet. Kako uvijek, tako i danas. Zato imamo "novo normalno" koje uopće nije normalno nego abnormalno; imamo "socijalnu distancu" koja uopće nije socijalna nego zapravo fizička, ali točno znači ono što su "socijalni inženjeri" odredili i može se mijenjati prema njihovoj procjeni. (Nije važno što u socijalnoj znanosti i komunikologiji imamo poznate barem četiri prirodne socijalne distance, što oni vjerojatno i ne znaju). Važno je da se riječima 'pokrije' nova stvarnost koju je netko izmislio i isplanirao. Kad postoji riječ/izraz koji je prihvaćen, mora postojati (nastat će) i ono što taj izraz 'pokriva'.
Problematika je vrlo opširna, a uvid u nju jako zamagljen. Gornji redci mogli bi unijeti malo svijetla…
No comments:
Post a Comment